Brojne autohtone rase goveda koje su živele na našim prostorima odavno su iščezle, ali kao da dolazi vreme njihovog povratka. Među ugrožene rase spada i vodeni bivo. Živica Matić iz Knićanina pored Zrenjanina vlasnik je najveće farme u Srbiji sa 130 grla vodenih bivola.
Na salaš Živice Matića iz Knićanina prvi par vodenih bivola stigao je pre četrnaest godina. Oko salaša su idealni uslovi za tov, pored pašnjaka tu su i jezera. Za uzgoj teleta od dve stotine do tri stotine pedeset kilograma potrebno je manje od godinu dana.
“Problem je što ljudi ne poznaju meso i što niti jedna klanica nije registrovana za klanje bivola. Moramo sami, u domaćoj radinosti da koljemo, prerađujemo. Znate koliki je to veliki korak, koji mi ne možemo da pružimo. Ako hoćete budućnost Srbije morate zadržati zdravu hranu”, kaže Živica Matić.
Iako država kroz razne subvencije pomaže uzgajivače autohtonih sorti, farmeri ističu da je to nedovoljno.
“Kod domaćina imamo i dvije buše kao genetski resurs. Taj genetski resurs nikako ne smijemo upropastiti. Moramo ga čuvati zbog njegovih karakteristika, osobina, otpornosti i prilagodljivosti na veoma teške uslove”, navodi Dragan Bagić iz PSS Zrenjanin.
Dodaje da ti teški uslovi mogu u vreme cene žitarica trenutno na tržištu, i te kako dođu do izražaja”.
“Ovo je životinja koja jede male količine hrane, primerice dvije ovce će pojesti kao jedna bivolica”, ističe Bagić.
Samo na području Vojvodine ima oko 100.000 hektara idealnog slatinastog zemljišta za ispašu ove vrste goveda.
