NUNS: Kada država ubija I Slučaj ubistva Slavka Ćuruvije pokazao da su mračne strukture iz devedesetih jače nego ikad

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Foto: NUNS, karikatura: Jurica Dikić
Podelite vest

Jedna od poruka ovog slučaja je da ako država hoće da te ubije, ubiće te i niko za to neće odgovarati. Tu nije samo slučaj Slavka Ćuruvije u pitanju, mnogo je procesa u kojima su ovi isti i slični ljudi na kraju oslobađani i vrlo retko je, samo u slučaju ogromnog međunarodnog pritiska, dolazilo do neke osuđujuće presude, kao u slučaju ubistva Zorana Đinđića i Ivana Stambolića, objavio je NUNS na svom portalu.

Kada su se u septembru prošle godine načuli pouzdani glasovi da je Apelacioni sud doneo oslobađajuću presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije, ali iz nepoznatih razloga čeka na objavljivanje te odluke, uključeni u taj slučaj bili su u neverici, iako tu mogućnost nisu isključivali. S jedne strane, tu su istraga i suđenje duge devet godina, potkrepljeno čvrstim dokazima o konkretnim nalogodavcima, organizatorima i počiniocima, kao i dve prvostepene presude kojima su četvorica bivših pripadnika i rukovodilaca Resora državne bezbednosti osuđena na ukupno 100 godina zatvora za taj zločin. Sa druge strane, proces je, i pre formalnog početka bio praćen opstrukcijama, pritiscima i pretnjama, ali i uklanjanjem dokaza, spaljivanjem i prisvajanjem pisanih tragova, tvrde upućeni.

Šire gledano, računalo se na važnost razrešenja ovog političkog zločina počinjenog pre skoro 25 godina, jer bi u slučaju osuđujuće presude, to bio prvi put da je ubistvo novinara dobilo sudski epilog u Srbiji. Zbog toga je čitav proces bio izložen pažnji domaće ali i međunarodne javnosti, kao pokazatelj stepena razvoja demokratije na putu evropskih integracija. To su, po svemu sudeći i razlozi zbog kojih je i konačno nedavno objavljena sudska odluka izazvala iste reakcije.

Sagovornici Dosijea o medijima saglasni su da ovakva poražavajuća presuda najpre ohrabruje nekažnjivost zločina i potencijalne zločince, a da u prvom redu novinarima poručuje da nisu zaštićeni i da niko neće odgovarati čak ni za njihovo ubistvo. Proces je pokazao da su mračni delovi sistema zaostali iz devedesetih ne samo opstali već su jači nego ikad, a pojedinci koji se tome suprotstave trpe nesagledive posledice. U društvenoj klimi u kojoj se na ovakav način okonča suđenje za smaknuće novinara, pod budnom pažnjom javnosti, „običan“ čovek nema čemu da se nada, a može da očekuje sve, ako se nađe na putu sili vlasti.

Moć ostaje u senci

Kada se načulo da bi Apelacioni sud mogao da oslobodi optužene za Ćuruvijino ubistvo, policijski inspektor Dragan Kecman, koji je izneo celu istragu od početka i zaslužan je za neke od ključnih dokaza, kazao je tada da je za njega slučaj završen, a da bi u slučaju oslobađajuće presude „trebalo da se zapitamo gde idemo kao društvo“. Bio je očajan jer je Veće tužilaca neke od najbitnijih dokaza izbacio iz spisa. Kecmanu je više puta prećeno smrću, a pretnje nikad nisu istražene. Tada je već bio u penziji duže od godinu i dalje je čekao dozvolu za držanje oružja.

Glavni urednik Cenzolovke, Perica Gunjić, kaže da je, i uz pouzdane informacije kakva će biti, presuda izazvala veliki šok kod porodice, prijatelja, kolega i svih koji su se bavili Ćuruvijinim slučajem.

„Kao da je umro neko blizak ko je bolovao od raka, iako znate šta sledi, šok je uvek veliki“, opisuje Gunjić i dodaje da su se svi do kraja nadali da postoji šansa da „neki zdrav razum unutar suda interveniše“, ako je to pravno moguće.

Kako navodi, ko god da je pročitao odluku suda nije mogao da veruje da je moguće da sud napiše „nešto tako apsurdno“.

„Samo jedan od primera je konstatacija da je praćenje Ćuruvije bilo uobičajeno, iako ga je pratilo 27 ljudi neprekidno, do samog ubistva. Najapsurdnije je što su sami ljudi iz te službe ispričali na suđenju da to nikada u životu nisu videli i da ni pre ni posle toga nisu oni sami pratili ikoga na taj način. Iako je savršeno jasno da je sve organizovala Služba, znaju se i uloge pojedinaca u tom zločinu, sud kaže da je to uobičajeno, donosi oslobađajuću presudu, i mi ne znamo ko ga je ubio. Cela ta presuda isključivo služi odbrani Resora državne bezbednosti (RDB), odnosno njenih najmračnijih delova, jer nisu svi ljudi iz službe okrvavili ruke“, napominje Gunjić i kaže da je „posebno užasno što je ovom presudom završen slučaj“ i što za Ćuruvijin život nikad niko neće odgovarati.

Proces koji je trajao devet godina pomogao mu je, kako kaže, da bolje razume zemlju u kojoj živi, „jer je na svetlo dana izneo mnogo stvari“.

„Na prvom mestu, pokazalo se koliko je ta mračna ekipa iz službe jaka, koliko su njihove kandže dugačke, i to do današnjeg dana. Da bude jasno, sve vreme su radili na zastrašivanju svedoka, uništavanju dokaza, pritiscima na različite ljude koji su mogli da pomognu istrazi ali i sud. U sudnici su se pojavljivali neki od ključnih svedoka koji su jedva govorili od straha, i uveren sam da je sve to dovelo do ovako sramotne odluke suda“, kaže Gunjić.

Dodaje da su pojedini hrabri ljudi i unutar BIA i van nje, rizikovali mnogo da bi ostavili neka svedočenja ili dokaze, ali da su zbog toga trpeli ogromne posledice.

„Jedna od poruka ovog slučaja je da ako država hoće da te ubije, ubiće te i niko za to neće odgovarati, čega je bio svestan i sam Ćuruvija. Tu nije samo njegov slučaj u pitanju, mnogo je procesa u kojima su ovi isti ljudi na kraju oslobađani i vrlo retko je, samo u slučaju ogromnog međunarodnog pritiska, dolazilo do neke osuđujuće presude, kao u slučaju ubistva Đinđića i Stambolića. Ali iz same Službe, od onih koji su tu izgradili karijere, među kojima su i profesionalne ubice i organizatori, niko nije odgovarao. To je savršeno jasna poruka da ovom zemljom vladaju mračne strukture kojih se nikada nismo oslobodili i koje mogu da urade šta god hoće. Istovremeno, to je poraz za tanušne demokratske procese kod nas, ne samo da je slobodna reč moguća tek onoliko koliko ti to država dozvoli, već nema ni slobodnog i nezavisnog pravosudnog sistema ni medija, bez čega nema ni demokratije ni normalnog života. I to su posledice koje već osećamo a ova presuda je samo zakucala tu dosta sumornu viziju naše zemlje“, jasan je Gunjić.

Uz to, razočaranje osećaju i mladi novinari, iako puni entuzijazma za profesiju koja je inače u međuvremenu urušena i sve je teže da se održi.

„Predsednik kaže kako je strašno što je doneta takva odluka, a onda u sledećem trenutku kako su iz medija sve sami izdajnici i strani plaćenici, upravo ono što su govorili o Ćuruviji pre nego su ga ubili. Običan čovek, ako se suprotstavi vlastima, može da očekuje sve najgore. Protiv njega će krenuti i pravosuđe i policija, i tome već prisustvujemo“, kaže Gunjić.

Kamičak u sumornom mozaiku

Ostatak teksta na NUNS

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x