Na današnji dan Jovanki Broz vraćeni pasoš i lična karta nakon 30 godina

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Foto: printsreen
Podelite vest

Na današnji dan, 6. jula 2009. godine  Jovanki Broz, udovici bivšeg predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita, posle gotovo 30 godina, uručeni su pasoš i lična karta.

Od partizanke iz Like, do Titove supruge

Jovanka Budisavljević Broz rođena je u selu Pećane, 7. decembra 1924. godine, a preminula u Beogradu, 20. oktobara 2013. godine.

Bila je prva dama SFRJ, udovica jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita, a  u braku su bili od 1952. do njegove smrti 1980. godine.

Imala je čin potpukovnika JNA.

Kao neposredan svedok cele turbulentne epohe u istoriji Balkana, ona je još uvek predmet ogromnog regionalnog medijskog interesovanja.

Sa svoje strane, Jovanka se držala u ekstremnoj povučenosti i retko je davala intervjue.

Većina misli da njen povučen život dolazi kao posledica velikih problema kroz koje je prošla od smrti supruga kada je cela njena imovina nacionalizovana i kada je stavljena u kućni pritvor.

Živela je  u relativnom siromaštvu kada je 2006. godine vladina komisija otkrila da njen stan u Beogradu nije održavan od njenog hapšenja.

Kako je tačno mlada partizanka iz Like postala žena jugoslovenskog komunističkog vođe nije sasvim jasno.

Prema jednoj verziji, odmah nakon završetka Drugog svetskog rata, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Ranković je zatražio od svojih republičkih podsekretara da mu pošalju grupu proverenih devojaka za rad u Maršalovom kabinetu. Od oko 50 kandidatkinja, Ranković je navodno odabrao pet devojaka i lično ih predstavio Titu kome se dopala partizanka Jovanka Budisavljević, stara 24 godine. Ovu verziju je potvrdio general Đoko Jovanić, koji je bio na čelu jugoslovenske Kontra-obaveštajne službe, prema kojoj je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtev i predložio Jovanku za Titovu saradnicu.

Druga verzija tvrdi da je Jovanku odabrao Ivan Stevo Krajačić, tadašnji poverenik NKVD-a za Jugoslaviju, odakle verovatno potiče priča koja prikazuje Jovanku kao sovjetskog špijuna.

Bračni problemi

Odnosibračng para Broz počeli su da se narušavaju ranih 1970. tih godina. Njihov odnos je postao tema oštrih političkih rasprava. Jovanka je tvrdila da je pokušavala da zaštiti svog ostarelog supruga od raznih agenata,  smatrala je deset od jedanaest njegovih državnih sekretara (ministara) za agente. Njeni protivnici su tvrdili suprotno, da je ona ta koja radi protiv svog supruga.

Prema izveštaju iz 1988. godine napisanog za Predsedništvo SFRJ, između 1974. i 1988, najviši jugoslovenski forumi su na 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki.

Ovaj proces je započeo sam Tito 21. januara 1974. godine kada je naredio Savezu komunista Jugoslavije da osnuje specijalnu komisiju koja će proučavati „slučaj drugarice Jovanke“. Komisijom je predsedavao Rato Dugonjić, a u njoj su još bili Stevan Doronjski, Todo Kurtović, Fadilj Hodža, general Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.

Tih godina je Jovanka bila optuživana da je sovjetski špijun, za odavanje državne tajne, šurovanje sa srpskim generalima, za postavljanje i smenjivanje najviših funkcionera, učestvovanje u zaveri protiv Aleksandra Rankovića, planiranje državnog udara sa generalom Đokom Jovanićem sa ciljem uzurpiranja Maršalove uloge.

Mnogi veruju da je ona žrtva ambicija raznih političara koji su uspeli da manipulišu ostarelog Maršala protiv svoje supruge. Prema Ivu Eteroviću, fotografu koji je imao višedecenijski pristup vladajućem jugoslovenskom paru, glavni krivci za razlaz Tita i Jovanke su Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić.

Siromaštvo i pritvor nakon Titove smrti

27. jula 1980. godine, ni tri meseca od Titove smrti, ljudi iz tajne službe su upali u njen stan u Užičkoj 15. Ispreturali su stan, konfiskovali Jovankinu imovinu i prisilili je da se preseli u Bulevar mira 75, gde je stavljena u kućni pritvor. Njenoj mlađoj sestri Nadi, koja je bila prisutna dok se sve ovo dešavalo, je prećeno smrću ako kaže bilo kome šta je videla.

U decembru 1985. godine u otvorenom pismu poslanicima Savezne skupštine, Jovanka je opisala kako se sve dešavalo:

“Ta mučna premetačina je trajala od jedanaest sati pre podne do duboko u noć. Ujutru su sve to nekud odneli. Ništa nisu pomogla uveravanja da su to moja lična pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslato. Bila sam sa deset nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je prisustvovala celoj toj mučnoj situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zapretio da će ako Nada bude govorila šta je tog dana videla, to i glavom platiti.”

U intervjuu koji je dala 2003. je porekla Titovu odgovornost za ono što joj se dešavalo, kazavši da je uradio sve da joj spase život. U istom intervjuu je istakla Staneta Dolanca i generala Ljubičića kao glavne razloge zašto je bila na ivici provalije krajem 1970ih i ranih 1980ih.

Vraćanje ličnih dokumenata nakon tri decenije

Početkom 2006. godine je posetio ministar Rasim Ljajić. Jovanka Broz je posle gotovo 30 godina, dobila ličnu kartu i pasoš, a dokumenta su joj 6. jula 2009. godine uručili ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić, i ministar za rad i socijalnu politiku, Rasim Ljajić. Jovanka Broz zahvalila je ministrima i dobro raspoložena uz smeh napomenula da je veoma srećna jer sada može da putuje.

Udovica Josipa Broza je bila bez ličnih dokumenata od 1980. godine, kada joj je preminuo suprug.

Jovanka je 23. avgusta 2013. primljena u Urgentni centar u Beogradu u teškom zdrastvenom stanju. Bila je u polusvesnom stanju, ustanovljen je začetak sepse, a preminula je 20. oktobra 2013. godine u 88. godini života.

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x