Aleksinačka kotlina prostire se od reke Južne Morave do reke Moravice. Severna granica Aleksinačke kotline je početak Stalaćke kotlina, a južna granica je tesnac kod sela Mezgraja. Na istoku, Aleksinačka kotlina završava se platoom kod sela Bovan i Bovanskog jezera, odakle se dalje pruža Sokobanjska kotlina. Na krajnjem zapadu uzdiže se planina Mali Jastrebac. Aleksinačka kotlina omeđena je, stoga, planinama Mali Jastrebac, Poslonska gora, Bukovik, Rožanja, Ozren, Devica i Sedi vrh.
Planina Bukovik uzdiže se između desne obale Južne Morave i zaravni kod Bovanskog jezera. Ovu planinu lako uočavamo prilikom putovanja od Aleksinca do Sokobanje, ili autoputem Niš-Beograd, čim se prođu Aleksinački rudnici, prema Ražnju. Planina pripada i opštini Aleksinac i opštini Ražanj, pa je tako sa ražanjske strane najlakši uspon moguć iz sela Crni Kao, a sa Aleksinačke strane iz sela Mozgovo.
Najviši vrh Bukovika jeste Bukova poljana (894 m).
Bukovik je šumovita planina, kako mu i naziv kaže, dominira listopadna šuma, ali je posle drugog svetskog rata pošumljavan i četinarskom šumom. Bukovik je oduvek imao strateški značaj, jer se nalazi odmah pored jednog od najvažnijeg putnog pravca u Evropi.
Preporučujemo uspon na Bukovik, iz pravca sela Mozgovo. Do samog vrha Bukovika uspon je lagan, dužina staze je 6 km. Smenjuju se proplanci i gusta šuma. Sa pojedinih mesta izvanredno se vidi cela Aleksinačka kotlina, sa svim planinama koje je omeđuju, a kao na dlanu se vidi i Bovansko jezero. Uspon do vrha Bukovika traje najduže tri sata.
Vrh Bukova poljana karakterističan je po tome što su na njemu postavljena dva spomenika, ideološki različita, povodom bitke na Bukoviku iz jula meseca 1944.godine. Planina Bukovik, osim prelepe prirode i divnih ljudi koji žive u selima podno nje, ispričaće namernicima i svoju tužnu priču, svojevrsni balkanski usud nesloge i pogrešnih odluka. Zaista, moramo se zapitati, da li su u područjima koji su pravi prirodni dragulji, morali da se odigravaju sukobi bratskih naroda, ili jednog naroda, komšija, rođaka. Opominju dva spomenika na vrhu Bukovika.
Vreme ne možemo vratiti unatrag. Ali, zato su tu planinari, predivni ljudi, koji mogu svojim delovanjem uticati da se širi pravo prijateljstvo, ljubav, da se prirodne lepote neguju i, na kraju krajeva, iskoriste za sveukupan razvitak i boljitak društva.
