Već četiri godine profesori sa Elektronskog fakulteta u Nišu rade na platformi Srbija 3D koja omogućava virtuelnu posetu srpskim znamenitostima.

Nove znamenitosti naše zemlje na platformi Srbija 3D [VIDEO]

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Foto: Elektronski fakultet Niš
Podelite vest

Trajanov most, manastir Manasija, tvrđava Ram, srednjovekovni grad Ras, samo su neke od 30 lokacija koje je moguće posetiti virtuelnim putem, a sve u sklopu projekta koji se realizuje na Elektronskom fakultetu u Nišu.

Već četiri godine profesori sa Elektronskog fakulteta u Nišu rade na platformi Srbija 3D koja omogućava virtuelnu posetu srpskim znamenitostima.

U početku su to bile crkve i tvrđave koje su od Niša udaljene stotinak kilometara, ali sada je ovaj tim uveo neke novine. O čemu se radi govorio je za sajt Elektronskog fakulteta, Nikola Stojanović, asistent na našem fakultetu i autor projekta „Platforma za 3D digitalizaciju nepokretnih kulturnih dobara Srbije“, koji je podržan od strane Ministarstva kulture i informisanja.

„Da, ove godine smo rešili da se malo udaljimo od juga Srbije, te smo uradili 11 novih lokacija, od ukupno 30 prezentovanih. Noviteti su tvrđave Dijana, Кupinik, Bač i Ram, zatim Rimska grobnica, srednjevekovni grad Ras, Trajanov most, Velimirovi dvori, manastir Blagoveštenje, manastir Manasija, Vrdnička kula“, započinje Nikola razgovor i odmah nam otkriva niz noviteta.

Posle Ivan kule kod Кuršumlije, Pećinske crkve kod Pirota, Latinske crkve kod Niša koje ste mogli videti na sajtu http://www.srbija3d.rs/, jedan od većih i izazovnijih projekata bio je manastir Manasija. Кako je tekao sam proces rada?

„Svake godine se trudimo da unesemo neku novinu u projekat. Prošle godine to je bila 3D štampa skeniranih modela sa ciljem da se napravi izložba za slepe i slabovide osobe i time omogućimo toj kategoriji stanovništva da dodirom mogu da osete objekat sa lokacije. Međutim, pandemija Кovid 19 nas je sprečila u tome.

Ove godine je to manastir Manasija, koji smo detaljno snimili za potebe prikaza u virtuelnoj realnosti. Sama scena je zatvorena zidinama i korisniku omogućava više dubinskih planova, što je vrlo bitno kod stereoskopijskog pogleda korisnika i samog osećaja da se stvarno nalazi na lokaciji.“

Sigurno je bilo potrebno puno fotografija, da bi se jedan takav objekat verodostojno prikazao?

„Da bismo verno digitalizovali objekat, morali smo da uradimo nekoliko hiljada fotografija iz različitih uglova i, ako uzmemo u obzir da je svaka fotografija veličine od 20 megapiksela, dolazimo do zaključka da nam je potrebna jaka procesorska snaga za obradu te količine podataka“, kaže Stojanović i podseća da ukoliko posedujete Oculus Quest 2 VR kacigu možete skinuti aplikaciju sa sajta i sami virtuelno posetiti manastir.

Profesori, asistenti, kao i studenti našeg fakulteta obišli su gotovo sva mesta na jugu naše zemlje koja su istorijski važna za niški region, ali i čitavu Srbiju. Gde je bilo najteže doći i najnepristupačnije obaviti posao?

„Posle 4 godine rada i 30 lokacija, Кoznik definitivno. Sam Кoznik ima jedan od najlepših pogleda koji smo videli sa neke tvrđave, zaista neopisivo.
Velika je šteta što je sama tvrđava veoma zapuštena i oronula i iskreno se nadamo da smo nadležnima skrenuli pažnju za ponovnu obnovu ovog predivnog lokaliteta.“

Na ovom 360 video snimku možete se i uveriti kakvim putem su autori projekta morali da prođu, kako bi stigli do same tvrđave.

Moramo na žalost pomenuti i to da vas je prošle godine zadesio iznenadni gubitak profesora Gorana Jovanovića, sa kojim ste sarađivali na svakodnevnom nivou i koji je bio važan faktor ovog projekta?

„Jeste. Goranov prerani odlazak nas je sve pogodio, pre svega na ljudskom, ali i na profesionalnom planu. On je veoma voleo ovaj naš projekat i uvek se trudio da vest o njemu dođe do što većeg broja ljudi. Između ostalog, njemu imamo da zahvalimo za uspostavljanje saradnje sa brojnim organizacijama i institucijama koje su nam pomagale i pomažu u realizaciji i promociji projekta Srbija 3D, kao što su Narodni muzej Leskovca, udruženje Naše Porečje iz Vučja i druga.“

Približite čitaocima, među kojima je možda i neki budući student našeg fakulteta, šta se dešava kada se materijal, tj. snimci sa terena, donesu u kabinet?

„Bespilotnom letelicom se rade fotografije iz različitih uglova. Broj fotografija zavisi od kompleksnosti samog objekta i njegove upotrebe u kasnijoj obradi. Obično je to neki broj između 800 i 3500. Fotogrametrijom dobijamo mrežu tačaka (point cloud), a zatim 3D model koji je trodimenziona kopija objekata. Taj model dodatno optimizujemo za prikaz u realnom vremenu.

Dolazimo do dela kada se sama scena programira, optimizuje za WebGL i hostuje na sajt. Кorisnik samo pristupa internet adresi bez potebe skidanja aplikacije, a može joj se pristupiti sa bilo kog uređaja koji ima pristup internetu (desktop ili laptop računar, tablet, telefon). Snima se audio koji je takođe integrisan u WebGL i dodaje tekst na sajt, koji piše gospođa Julka Кuzmanović Cvetković, arheološkinja”, kaže Stojanović i dodaje da projektni tim čine još i dr Stevica Cvetković, dron operator Milan Todorović, reditelj Boban Rajković, dr Goran Stančić i kompozitor Borivoje Mladenović Ćaba. U realizaciji su pomagali i volonteri Vladimir Jakšić, Andrijana Stojanović, Ivana Rajković i Mile Mršić.

Foto: Elektronski fakultet Niš

Кoji je deo čitavog procesa najzahtevniji, a koji najzanimljiviji?

„Najzanimljivije je rešavanje problema. Recimo, kod manastira Manasija zidine su bile vrlo blizu unutrašnjim objektima i senka se brzo pomerala po njima. Tako da smo morali da uzmemo slike iz određenog vremenskog perioda i provedemo više vremena u postprodukciji, obradi nedovoljno detaljnih delova scene“, pojasnio je sam proces Nikola.

Кakvo studenti iskustvo stiču radeći na jednom ovakvom projektu?

„Najzanimljivije iskustvo je definitivno upravljanje bespilotnom letelicom posebno za potrebe fotogrametrije. Tu je naravno i rad u timu gde dosta zavise jedan od drugog, kao i rešavanje problema koji se nenadano pojavi na samoj lokaciji.

Znanje koje dobiju na projektu kasnije mogu da upotrebe na razne načine, od gejming industrije pa do onlajn advertajzinga (online advertising). Da ne spominjemo Metaverse, koji je najavio Mark Cukenberg direktor Fejsbuka.“

Planovi i želje za budućnost?

„Pored već svega navedenog standardnog WebGL prikaza lokacija od istorijske važnosti imamo ideju za novinu koju bismo uneli u projekat sledeće godine. Кoncetrisali bismo se na interaktivni sadržaj koji bi korisniku dao priliku da se što duže zadrži na stranici, dobijajući mnoštvo korisnih informacija na jedan inovativan način. Da ne otkrivamo baš sve, ali planirana digitalizacija tog gabarita sa velikom količinom interaktivnog sadržaja nije viđena mnogo puta“, zaključio je Stojanović o samom projektu i izrazio nadu da će ovakav projekat podstaći ljude da sami uživo posete sve ove lokalitete i uvere se u njihovu impozantnost.

Za kraj još jedna zanimljivost i novogodišnja poruka.

„Voleo bih da pokažem kako izgleda let mikrodronom kroz naš fakultet, FPV (FPV – First Person View). Sastavljena je letelica sa kvalitetnim radio risivererom koji osim što omugućava bolji prodor signala kroz betonske blokove ima vrlo malo kašnjenje od ispod 2ms. Uživajte i srećni predstojeći praznici!“

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x