Kalča i Sremac već 15 godina “dočekuju i pozdravljaju” turiste i prolaznike

Instalirajte iOS ili Android aplikaciju Srbija Vesti

Foto: Vladimir Jovanović
Podelite vest

Mikalo Nikolić – Kalča i Stevan Sremac, simboli zanatskog i građanskog, intelektualnog Niša sa kraja XIX I početka XX veka, ponosno krase mali Trg u centru Niša evo već skoro 15 godina, piše Vladimir Jovanović.

Zahvalјujući pokojnom glumcu Mlađi Nedelјkoviću koji je bio inicijator podizanja spomenika, vajaru Ivanu Felkeru i finansijeru Borislavu Đorđeviću, Kalča kao jedan od zaštitnih znakova stare varoši Niša zasluženo je zauzeo svoje mesto za kafanskim stolom ispred Kazandžijskog sokačeta zajedno sa svojim prijateleljem Stevanom Sremcem.

Foto: Vladimir Jovanović

Spomenik prikazuje ovog poznatog niškog kujundžiju i najvećeg lovdžiju i l’žova kako sa rukom podignutom metar i po od zemlјe, objašnjava Sremcu kolikog je afrikanskog zajca ufatio. Sa njima u društvu u kafani je i Čapa, Kalčino verno kuče.

Poznat kao odličan kujundžija, dobar čovek ali veliki lažov, svaki dan započinjao je ratlukom i kafom u kafani Marger, gde je svojim “lovačkim”pričama uveseljavao narod i tadašnjeg niškog učitelja Stevana Sremca. Iako rodom Bačanin, Sremac je punih 11 godina živeo I radio u oslobodjenom Nišu, zavoleo niški mentalitet i tradicionalni način života njegovih stanovnika.

Južnjački humor brzo je savladao, a lakoću sa kojom se tada živelo, sklonost meraku i sevdahu, šaljive podvale koje je primao od Nišlija pretočio je u neka od svojih najpoznatijih dela “Ivkova slava” I “Zona Zamfrova”. Kalčine priče su mu bile posebno zanimljive, jer su bile živopisne, sa dosta lagarija I preterivanja. Posebno su se izdvajale one lovačke, poput susreta sa “afričkim zajcem” koga je uhvatio golim rukama, bez puške i vernog Čape, iako je bio “velik kao tele i šaren kao zvečarka”.

Iako je žarko želeo sam Sremac nikada nije išao u lov sa Kalčom jer potonji nije hteo da ga vodi sa sobom.

“Imaše naočiti oči, zajci će ni poplaši, zatoj ga ne tejasmo vodimo s ‘s nas“– govorio je Kalča.

Kalča je bio nepismen pa nije mogao da čita priče o sebi koje je Sremac pisao, ali i ono što je čuo od drugih i gledao u pozorištu nije mu se dopalo.

“Beli luk se ne oseća tol’ko, kol’ko njegovo pisuvanje.“–govorio je Kalča o Sremčevim pričama smatrajući da pisac preteruje.

“Zašto ne turi u knjigu ono što sam mu ja kazuvaja, nego l’gaja, l’gaja -dori do Stambol!”- besno je komentarisao.

Pomenuta priča, kao i ostale lovačke Kalčine, već blizu sto godina uveseljavaju Nišlije. I to zahvaljujući knjizi “Kalčine priče”, čiji je autor rođeni Nišlija Mihailo Golubović.

Sledeći Sremca, Nišlijama je ostavio anegdote o ljudima i događajima iz prošlosti ovog grada. U početku pisane kao feljon u “Politici” ubrzo su pretočene u knjigu koja je u toku XX veka zabeležila više izdanja.

Foto: Vladimir Jovanović

Pored Sremca i Kalče za stolom nalazi se i jedna prazna stolica za sve one koji bi da budu u njihovom društvu i “porazgovaraju” sa piscem i lovcem. Na sreću ona je retko prazna. Turisti iz svih krajeva sveta je često koriste, fotorafišu se i tu fotografiju nose sa sobom kao dragu uspomenu na boravak u našem gradu, završava Vladimir Jovanović, čije su i ove divne fotografije koje ilustruju tekst.

PIŠE: Vladimir Jovanović

Tagovi

Povezane vesti:

Subscribe
Notify of
guest
0 Коментари
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x